Retro leto-4. Kragujevac, svedok stradanja
Postoje gradovi koji imaju ulice. Kragujevac ima ožiljke- iz doba kada kada je Srbija, posle vekova tame, ponovo učila da sanja. Kada je verovala da se narod ne gradi mačem, već knjigom. Zato je 1833. godine nastala Kragujevačka gimnazija – jedna od prvih svetionika znanja moderne Srbije.
Iz njenih uöionica izlazili su ljudi koji nisu gradili samo svoje živote, već i državu. Među njima i Dragoslav Srejović, jedan od sagovornika u videu, ali pre svega čovek koji je svetu pokazao da Srbija nije nastala juče, već da njeni koreni sežu hiljadama godina unazad.
A u međuvremenu...
Došao je oktobar 1941.
Iste one učionice iz kojih su deca izlazila sa knjigama, ostale su tihe. Neko je tog jutra poneo svesku. Neko je planirao kontrolni. Neko je prvi put bio zaljubljen. Neko je čekao da se vrati kući.
Niko nije znao da je to poslednji čas.
Danas, u Šumaricama, uzdižu se kamena krila spomenika streljanim đacima i profesorima. Kao da još uvek pokušavaju da zaštite onu decu kojoj niko nije mogao da pomogne.
I zato, kada čujete reči:
„Pucajte, ja i dalje držim čas.“
Nemojte u njima čuti samo prkos.
Čujte Srbiju.
Narod koji je mnogo puta ostajao bez svoje dece, ali nikada bez svog dostojanstva.
Možda baš zato naša istorija nije samo niz datuma.
Ona je ljubavno pismo svim generacijama koje su verovale da se otadžbina čuva znanjem isto koliko i hrabrošću.
A dok god se sećamo njihovih imena...
taj čas još nije završen...
--
Video from Youtube, videti ovde.
Photo edit by Enna